Dodana vrijednost po zaposlenom u Hrvatskoj porasla je s 43,5 % prosjeka EU27 u 2015. na 55,2 % u 2024. Turizam i poljoprivreda gotovo su dosegli europsku razinu. Prerađivačka industrija, najveći sektor hrvatskog gospodarstva, u deset se godina pomaknula za dva indeksna boda.
Godine 2015. hrvatski je zaposleni stvarao 21.864 eura dodane vrijednosti, a prosječni zaposleni u EU27 50.232 eura. Do 2024. hrvatska vrijednost porasla je na 37.169 eura, europska na 67.356 eura.
Izraženo kao indeks, Hrvatska se pomaknula s 43,5 na 55,2. Najveći dio pomaka dogodio se nakon 2021.
Riječ je o stvarnom približavanju, jer europski prosjek u istom razdoblju nije mirovao — porastao je za 34 %, dok je hrvatski porastao za 70 %.
Usporedba trogodišnjih prosjeka pokazuje da je napredak vrlo neujednačen.
Najvišu razinu ima smještaj i ugostiteljstvo, s indeksom 99,0 — praktički na europskom prosjeku, uz pomak od 26,6 bodova. Slijedi poljoprivreda s 88,2 i pomakom od 30,9 bodova, najvećim u cijelom skupu. Umjetnost, zabava i rekreacija dosežu 76,7.
Najveći napredak izvan tih djelatnosti ostvarilo je građevinarstvo, s 37,7 na 58,7.
Na dnu ljestvice nalaze se rudarstvo (18,1), opskrba energijom (27,3) i vodoopskrba (33,8). Rudarstvo i energetika jedini su sektori koji su nazadovali, no oba su mala i njihovi se pokazatelji snažno mijenjaju iz godine u godinu.
Treći grafikon prikazuje svaki sektor prema dvjema veličinama: produktivnosti u odnosu na EU27 na vodoravnoj osi i udjelu u ukupnoj dodanoj vrijednosti na okomitoj. Veličina kruga odgovara udjelu.
Prerađivačka industrija najveći je sektor, s 15,2 % dodane vrijednosti, i istodobno jedan od najmanje produktivnih u usporedbi s Europom — indeks 38,7. U deset godina pomaknula se sa 36,3 na 38,7, dakle za 2,4 boda.
Za usporedbu, ukupno gospodarstvo pomaknulo se za 9,1 bod.
Trgovina, drugi najveći sektor s 13,5 % dodane vrijednosti, stoji nešto bolje s indeksom 57,7 i pomakom od 9,7 bodova.
Aritmetika je jednostavna: sektor koji čini šestinu gospodarstva, a stoji na 39 % europske produktivnosti, snažno povlači ukupni prosjek prema dolje. Napredak turizma i poljoprivrede, koji zajedno čine 11,6 % dodane vrijednosti, ne može nadoknaditi mirovanje najvećeg sektora.
Udio troška rada u dodanoj vrijednosti kretao se između 57,7 % i 65,3 %, s vrijednošću od 62,2 % u 2024.
U prerađivačkoj industriji taj je udio 2024. iznosio 66,9 %, u odnosu na 61,2 % u 2015. Sektor s najnižom produktivnošću među velikima istodobno ima natprosječan udio troška rada u stvorenoj vrijednosti.
Približavanje europskoj razini je stvarno. Jedanaest indeksnih bodova u devet godina znatan je pomak, a pet sektora danas je iznad 60 % europske produktivnosti.
Turizam više nije sektor niske produktivnosti. Indeks od 99 znači da hrvatski zaposleni u smještaju i ugostiteljstvu stvara jednako dodane vrijednosti kao europski prosjek u istoj djelatnosti. To mijenja uobičajenu sliku o toj djelatnosti.
Prerađivačka industrija je pitanje na koje podaci ne daju odgovor. Njezina produktivnost stagnira u odnosu na Europu, a istodobno, prema podacima o obnovi kapitala, njezine su investicije u istom razdoblju gotovo udvostručene. Zašto se ulaganja nisu prevela u veći učinak po zaposlenom, ne može se zaključiti iz ovih brojki. To je pitanje za dublju analizu strukture industrije.
Izvor: Eurostat, nacionalni računi po djelatnostima. Dodana vrijednost: nama_10_a64, pokazatelj B1G, tekuće cijene (CP_MEUR). Zaposlenost: nama_10_a64_e, pokazatelj EMP_DC, jedinica THS_PER. Trošak rada: nama_10_a64, pokazatelj D1. Za obje zemlje, Hrvatsku i EU27, korišteni su isti pokazatelji i ista razina NKD područja.
Produktivnost je izračunata kao dodana vrijednost podijeljena brojem zaposlenih. Indeks je omjer hrvatske i europske vrijednosti za isti sektor i godinu.
Usporedba po sektorima temelji se na trogodišnjim prosjecima.
Iz analize su isključena tri područja. Poslovanje nekretninama uključuje imputiranu vrijednost stanovanja u vlastitom stanu, zbog čega dodana vrijednost nastaje bez odgovarajuće zaposlenosti — izmjerena produktivnost prelazi 400.000 eura po zaposlenom i nema ekonomsko značenje. Djelatnosti kućanstava kao poslodavaca imaju zaposlenost blizu nule uz zabilježenu dodanu vrijednost. Izvanteritorijalne organizacije imaju nule u svim godinama.
Preostalo je osamnaest područja, koja pokrivaju pretežni dio gospodarstva.
Usporedba je u tekućim cijenama i nije prilagođena razlikama u razini cijena. Dio razlike prema EU27 stoga odražava nižu razinu cijena u Hrvatskoj, a ne samo niži fizički učinak. Izražena u standardima kupovne moći, razlika bi bila manja.
Zaposlenost obuhvaća i samozaposlene, dok se trošak rada odnosi samo na zaposlenike, pa je pokazatelj troška rada po zaposlenom podcijenjen. Na usporedbu s EU27 to ne utječe jer je definicija za obje zemlje ista.
Rudarstvo i opskrba energijom mali su sektori s velikim godišnjim oscilacijama; njihove pojedinačne vrijednosti treba tumačiti oprezno.
Podaci za 2025. u trenutku objave nisu bili dostupni.
