Sedam godina plaće i produktivnost u Hrvatskoj rasli su gotovo istim tempom. Od 2022. razilaze se: produktivnost po satu u tri godine raste 3 %, a realne naknade 13 %. Udio rada u BDP-u vratio se na najvišu razinu u desetljeću.
Između 2015. i 2025. produktivnost po odrađenom satu porasla je za 23,7 %, s 14,77 na 18,28 eura. Realne naknade po satu u istom su razdoblju porasle za 34,1 %.
Grafikon pokazuje dvije krivulje, obje postavljene na 100 u 2015. godini. Do 2022. gotovo se preklapaju. Nakon toga se odvajaju.
Za mjerenje kupovne moći slika je još povoljnija za zaposlene: deflacionirane potrošačkim cijenama, prosječne naknade po zaposlenom porasle su 40,0 %. To znači osjetno veći životni standard nego prije deset godina.
Razdoblje se dijeli na dva jasno različita dijela.
| Razdoblje | Produktivnost po satu | Realna naknada po satu |
|---|---|---|
| 2015.–2022. | +20,1 % | +18,4 % |
| 2022.–2025. | +3,1 % | +13,2 % |
Do 2022. plaće su rasle nešto sporije od produktivnosti — razlika je bila 1,7 postotnih bodova u korist produktivnosti. U posljednje tri godine odnos se preokreće: produktivnost gotovo stagnira, dok naknade nastavljaju rasti prijašnjim tempom.
Razina produktivnosti pokazuje isto. Od 2015. do 2022. raste s 14,77 na 17,74 eura po satu. U sljedeće tri godine dolazi do 18,28 — uz pad u 2024.
Kada naknade rastu brže od proizvodnje po satu, veći dio stvorene vrijednosti odlazi na rad. To je vidljivo u udjelu naknada zaposlenima u BDP-u.
Od 2015. do 2021. udio se kretao oko 46 %, uz iskakanje u 2020. koje je posljedica pada BDP-a, a ne rasta plaća. Nakon 2022. raste sa 45,0 % na 49,4 %.
Porast od 45,6 % na 49,4 % odgovara relativnom povećanju od 8,3 %, što se poklapa s razlikom u rastu naknada i produktivnosti. Dvije mjere iste pojave.
Produktivnost po satu ovisi o dvjema veličinama: proizvodnji i odrađenim satima. Obje su rasle, ali od 2022. sati brže.
Broj odrađenih sati porastao je s 3.222 milijuna u 2022. na 3.482 milijuna u 2025., odnosno 8,1 %. Zaposlenost je u istom razdoblju porasla s 1.643 na 1.790 tisuća osoba, odnosno 8,9 %.
Proizvodnja je rasla sporije od radnog ulaganja. Gospodarstvo je u posljednje tri godine raslo prvenstveno zapošljavanjem više ljudi, a ne većim učinkom po satu. Godina 2024. to najbolje pokazuje: zaposlenost raste 5,6 %, a produktivnost po satu blago pada.
Za troškovnu stranu. Nominalni jedinični trošak rada porastao je 58 % od 2015., pri čemu se više od polovice tog rasta dogodilo nakon 2022. Poduzeća koja planiraju na temelju povijesnih odnosa troška rada i prihoda trebaju uzeti u obzir da se taj odnos u posljednje tri godine osjetno promijenio.
Za stranu potražnje. Rast realnih dohodaka znači jaču domaću potrošnju, što potvrđuje i doprinos osobne potrošnje rastu BDP-a. Za djelatnosti usmjerene na domaće tržište to je povoljno kretanje.
Za srednji rok. Model rasta koji počiva na povećanju broja zaposlenih ima granicu, jer je ponuda rada ograničena demografijom i priljevom radnika iz inozemstva. Nastavak rasta plaća bez porasta učinka po satu s vremenom se prenosi na cijene ili na maržu.
Rast realnih plaća brži od produktivnosti nije neuobičajen u zemljama koje sustižu razvijenije gospodarstvo, a rast udjela rada s niske razine nije sam po sebi problem. Ono što ovi podaci pokazuju jest da se odnos promijenio naglo i nedavno, te da se dosad nije stabilizirao.
Izvor je Eurostat, nacionalni računi. Realni BDP: nama_10_gdp, B1GQ, vezani obujam s referentnom godinom 2015. Naknade zaposlenima: nama_10_gdp, D1, tekuće cijene. Odrađeni sati: namq_10_a10_e, THS_HW, EMP_DC, NSA, zbroj četiri kvartala. Zaposlenost: nama_10_a10_e, EMP_DC, THS_PER. Potrošačke cijene: prc_hicp_aind, CP00.
Produktivnost po satu je realni BDP podijeljen odrađenim satima. Naknada po satu su naknade zaposlenima podijeljene odrađenim satima.
Naknade su deflacionirane BDP deflatorom, izračunatim kao omjer BDP-a u tekućim i stalnim cijenama. To je ispravan deflator za usporedbu s produktivnošću, jer oba pokazatelja izražava u istim, proizvodnim cijenama. Deflacioniranje potrošačkim cijenama daje rast naknada od 42,1 % umjesto 34,1 %, jer su potrošačke cijene u razdoblju rasle sporije od cijena proizvodnje. Ta je mjera ispravna kada se piše o kupovnoj moći, ali ne i pri usporedbi s proizvodnjom.
Kontrola točnosti: razlika u rastu naknada i produktivnosti (10,3 postotna boda) mora odgovarati relativnom porastu udjela rada u BDP-u (8,3 %). Odgovara.
Naknade zaposlenima isplaćuju se samo zaposlenicima, dok odrađeni sati i zaposlenost obuhvaćaju i samozaposlene. Razine naknade po satu zbog toga su podcijenjene. Na stope rasta to utječe znatno manje, uz uvjet da se udio samozaposlenih nije bitno mijenjao.
Udio naknada u BDP-u naveden je u neprilagođenom obliku, bez pripisivanja dohotka od rada samozaposlenima. Prilagođeni udio bio bi viši za nekoliko postotnih bodova, ali bi pokazivao isti smjer kretanja.
Skok zaposlenosti u 2024. treba dodatno provjeriti s obzirom na moguću promjenu obuhvata u statistici.
Podaci za posljednju godinu su preliminarni i podložni reviziji.
