Između 2020. i 2025. hrvatska satnica porasla je s 46,5 % na 61,8 % prosjeka EU27. Razina cijena istodobno se popela sa 64,2 na 74,0. Kupovna moć plaća pritom je rasla nešto brže od cijena — suprotno od uvriježene pretpostavke da su cijene stigle u Europu, a plaće nisu.
Mjereno u eurima, prosječna bruto satnica u Hrvatskoj u pet je godina prešla put od nešto manje od polovice europskog prosjeka do gotovo dvije trećine. Udio je porastao s 46,5 % na 61,8 % — pomak od 15,3 indeksna boda.
Za usporedbu, europski prosjek u istom razdoblju nije stajao: satnica u EU27 porasla je za oko petinu. Hrvatski rast bio je dakle znatno brži od europskog, a razlika između te dvije dinamike upravo je ono što konvergenciju čini stvarnom, a ne posljedicom niske osnovice.
Razina cijena u Hrvatskoj, mjerena komparativnim indeksom razine cijena za osobnu potrošnju, porasla je sa 64,2 na 74,0 — devet i pol indeksnih bodova. Hrvatska je 2025. imala razinu cijena na tri četvrtine europskog prosjeka.
Rast cijena prema europskom prosjeku je, dakle, neupitan. Pitanje je kako se odnosi prema rastu plaća.
Kada se plaća izrazi u standardima kupovne moći — dakle prilagodi razlikama u razini cijena — hrvatska satnica kretala se od 72,4 % europskog prosjeka 2020. do 83,6 % u 2025. To je rast od 11,2 indeksna boda, nešto veći od rasta razine cijena.
| Godina | Razina cijena | Plaća u PPS | Plaća u EUR | Razlika (cijene − plaće) |
|---|---|---|---|---|
| 2020. | 64,2 | 72,4 | 46,5 | −8,2 |
| 2021. | 63,9 | 74,0 | 47,2 | −10,1 |
| 2022. | 67,4 | 73,2 | 49,3 | −5,8 |
| 2023. | 68,8 | 76,9 | 52,9 | −8,1 |
| 2024. | 71,5 | 81,0 | 57,9 | −9,5 |
| 2025. | 74,0 | 83,6 | 61,8 | −9,6 |
Sve vrijednosti: EU27 = 100. Izvor: Eurostat (lc_lci_lev, prc_ppp_ind_1), obrada HGK Puls.
Razlika između razine cijena i razine plaća ostala je kroz cijelo razdoblje negativna, u rasponu od −5,8 do −10,1 indeksnih bodova. Negativan predznak znači da je kupovna moć plaća bliža europskom prosjeku nego razina cijena.
Jedna godina odudara od obrasca. Tijekom 2022., u jeku energetskog i inflacijskog šoka, razina cijena skočila je sa 63,9 na 67,4 — najveći godišnji pomak u promatranom razdoblju. Razina plaća u kupovnoj moći istodobno je pala sa 74,0 na 73,2.
Razlika se te godine gotovo prepolovila, s −10,1 na −5,8 indeksnih bodova. Riječ je o jedinoj godini u kojoj su cijene napredovale brže od kupovne moći plaća. Već sljedeće godine obrazac se vraća, a do 2025. razlika se vraća na razinu s početka razdoblja.
Taj kratki prekid koristan je podsjetnik: konvergencija kupovne moći nije automatska. Inflacijski šok može je zaustaviti u jednoj sezoni, a za nadoknadu treba dvije do tri godine.
Podatak da hrvatske plaće u kupovnoj moći dosežu 83,6 % europskog prosjeka viši je od onoga što bi se očekivalo na temelju BDP-a po stanovniku, koji se kreće oko tri četvrtine europskog prosjeka.
Razlika se dobrim dijelom objašnjava obuhvatom podataka. Europska statistika troška rada pokriva poduzeća s deset i više zaposlenih te isključuje poljoprivredu. U Hrvatskoj, gdje mali subjekti čine razmjerno velik udio zaposlenosti, to podiže izmjerenu prosječnu satnicu više nego u zemljama s većom prosječnom veličinom poduzeća.
Brojka je stoga točna za segment koji pokriva — veća poduzeća u industriji, građevinarstvu i uslugama — ali nije jednaka prosjeku cijelog tržišta rada. Čitatelj koji je navikao na domaći podatak o prosječnoj mjesečnoj plaći uočit će razliku, i ona nije pogreška nego posljedica različitog obuhvata.
Za poslodavce, brzina nominalne konvergencije znači da se troškovna prednost prema zapadnoeuropskim tržištima smanjuje osjetno brže nego proteklog desetljeća. Satnica koja je 2020. iznosila manje od polovice europske sada je iznad tri petine.
Za razumijevanje domaće potražnje, važnija je druga krivulja: kupovna moć plaća raste brže od cijena, što znači da realni raspoloživi dohodak zaposlenih ostaje u porastu. To je relevantno za sektore vezane uz osobnu potrošnju.
Dvije se krivulje, dakle, kreću u istom smjeru, ali nose različite poruke — jedna o troškovima, druga o tržištu.
Razina cijena — Eurostat, komparativni indeks razine cijena za izdatke kućanstava za finalnu potrošnju (baza prc_ppp_ind_1, pokazatelj PLI_EU27_2020, kategorija E011), EU27_2020 = 100.
Plaća — Eurostat, satni trošak rada, komponenta plaća i nadnica (baza lc_lci_lev, stavka D11, djelatnosti B-S_X_O). Riječ je o bruto plaćama i nadnicama bez doprinosa poslodavca. Vrijednosti su satne, a ne mjesečne.
Plaća u kupovnoj moći — satnica u eurima podijeljena s koeficijentom paritetne kupovne moći iz iste baze kao razina cijena (PPP_EU27_2020). Time cijene i plaće dolaze iz iste metodologije, što je uvjet za smislenu usporedbu dviju krivulja.
Indeksi — sve vrijednosti izražene su prema prosjeku EU27 postavljenom na 100. Budući da su svi pokazatelji indeksi, satna osnova daje isti rezultat kao mjesečna, uz dodatnu prednost da uklanja razlike u prosječnom broju odrađenih sati među zemljama.
Podaci o trošku rada obuhvaćaju poduzeća s deset i više zaposlenih i ne uključuju poljoprivredu, pa razina nije istovjetna prosjeku cijelog tržišta rada.
Razdoblje počinje 2020. godinom, koja je zbog pandemije bila neuobičajena: promjene u strukturi zaposlenosti i odrađenih sati te su godine utjecale na izmjerenu satnicu u većini europskih zemalja. Bazna godina stoga nosi određenu dozu nesigurnosti, a duže razdoblje dalo bi stabilniju sliku.
Podaci za posljednju godinu temelje se na ekstrapolaciji četverogodišnje Ankete o trošku rada indeksom troška rada i podložni su naknadnoj reviziji.
