Nekretnine

Stambene prilike, zadovoljstvo i očekivanja građana

Uvod

Tržište stambenih nekretnina u Republici Hrvatskoj posljednjih je godina obilježeno značajnim promjenama, od kontinuiranog rasta cijena nekretnina i promjena u dinamici kupoprodajnih transakcija do sve izraženijih izazova povezanih s priuštivošću stanovanja. Takva kretanja utječu ne samo na tržišnu aktivnost nego i na stambene potrebe, mogućnosti i očekivanja građana.

Dosadašnje analize tržišta nekretnina uglavnom se temelje na službenim statističkim pokazateljima, poput broja kupoprodajnih transakcija, ostvarenih cijena i regionalne distribucije prometa. Međutim, za cjelovitije razumijevanje tržišta potrebno je sagledati i drugu stranu – perspektivu građana, njihove stvarne stambene potrebe, iskustva, stavove i namjere povezane s kupnjom, prodajom i najmom nekretnina.

S tim ciljem Hrvatska gospodarska komora, u suradnji s istraživačkom agencijom Valicon, provela je istraživanje tržišta stambenih nekretnina u Republici Hrvatskoj, usmjereno na razumijevanje ponašanja i očekivanja građana kao ključnih sudionika tržišta.

Istraživanje nastoji odgovoriti na nekoliko važnih pitanja: u kakvim nekretninama građani danas žive, koliko su zadovoljni svojim stambenim uvjetima, razmišljaju li o promjeni nekretnine te kakvi su njihovi planovi za budućnost. Posebna pozornost posvećena je utvrđivanju potencijalne potražnje za stambenim nekretninama, motivima kupnje, preferencijama vezanima uz vrstu, veličinu i lokaciju nekretnine, kao i financijskim mogućnostima građana te preprekama s kojima se suočavaju pri rješavanju stambenog pitanja.

Jedan od važnih ciljeva istraživanja jest utvrditi u kojoj su mjeri želje i očekivanja građana usklađeni sa stvarnim mogućnostima na tržištu, odnosno koliko postojeće cijene, dostupnost odgovarajućih nekretnina i uvjeti financiranja utječu na njihove odluke.

Istraživanje je provedeno od 9. do 26. listopada 2026. godine na nacionalno reprezentativnom kvotnom uzorku od 1.221 građanina Republike Hrvatske u dobi od 25 do 65 godina. Uzorak obuhvaća različite dobne, obrazovne i socioekonomske skupine te stanovnike urbanih i ruralnih područja svih hrvatskih regija, čime je omogućena analiza razlika u stambenim okolnostima, potrebama i očekivanjima građana.

Prvi dio izvještaja donosi pregled strukture ispitanika i njihovih trenutačnih stambenih okolnosti, kao polazište za razumijevanje stavova i budućih namjera građana na tržištu stambenih nekretnina.

Analiziraju se osnovna demografska i socioekonomska obilježja ispitanika, njihova regionalna zastupljenost, struktura kućanstava te način stanovanja. Posebna pozornost posvećena je razlikama između građana koji žive u vlastitim nekretninama, nekretninama u vlasništvu članova obitelji i onih koji stambeno pitanje rješavaju najmom.

Uz utvrđivanje postojećih stambenih okolnosti, istraživanje obuhvaća i subjektivnu procjenu kvalitete stanovanja, odnosno zadovoljstvo građana nekretninom u kojoj trenutačno žive. Pritom se nastoji utvrditi koliko postojeći stambeni prostor odgovara njihovim potrebama te postoje li razlike u zadovoljstvu ovisno o dobi, regiji, tipu nekretnine, vlasničkom statusu i sastavu kućanstva.

Poseban segment odnosi se na razmišljanja građana o budućem stanovanju. Analizira se koliko njih namjerava ostati u postojećoj nekretnini, a koliko razmatra preseljenje, u kojem vremenskom razdoblju i pod utjecajem kojih životnih okolnosti.

Takav pristup omogućuje prepoznavanje skupina građana kod kojih postoji izraženija potreba za promjenom stambenog prostora, ali i razumijevanje razloga zbog kojih dio građana, unatoč mogućem nezadovoljstvu postojećim uvjetima, ne planira promjenu.

Rezultati prvog dijela izvještaja tako pružaju uvid u to kako građani Hrvatske danas stanuju, koliko su zadovoljni svojim stambenim uvjetima i u kojoj mjeri razmišljaju o njihovoj promjeni. Ujedno predstavljaju temelj za daljnju analizu iskustava građana na tržištu nekretnina, njihovih kupoprodajnih aktivnosti te buduće potražnje za stambenim nekretninama.

Cjelokupno istraživanje pridonosi boljem razumijevanju odnosa između potreba građana i tržišnih mogućnosti te predstavlja analitičku podlogu za praćenje tržišnih trendova, prepoznavanje ključnih izazova stambenog tržišta i sagledavanje mogućih smjerova njegova budućeg razvoja.

Struktura vlasništva i vrste stambenih nekretnina u kojima građani žive

Razumijevanje stambenih prilika građana polazi od analize vlasničke strukture nekretnina u kojima žive, vrste stambenog prostora te načina na koji rješavaju svoje stambeno pitanje. Ovi pokazatelji pružaju uvid u obilježja stanovanja u Republici Hrvatskoj, ali i u razlike između pojedinih regija, urbanih i ruralnih sredina te različitih skupina stanovništva.

Rezultati istraživanja potvrđuju da je stanovanje u vlastitoj nekretnini ili nekretnini u vlasništvu članova obitelji dominantan oblik stanovanja u Hrvatskoj. Čak 69 % ispitanika živi u vlastitoj nekretnini, dodatnih 21 % u nekretnini u vlasništvu članova obitelji, dok približno 10 % građana stambeno pitanje rješava najmom.

Graf 1: Udio stanovništva po tipu vlasništva nekretnine

Promatrajući vrstu stambene nekretnine, većina ispitanika živi u kućama (61 %), dok ih 39 % živi u stanovima. Međutim, struktura stanovanja značajno se razlikuje ovisno o regiji i veličini naselja. Dok u kontinentalnim i ruralnim područjima prevladava stanovanje u obiteljskim kućama, u većim urbanim središtima izraženija je zastupljenost stanova, kao i privatnog najma. 21% ispitanika živi u nekretnini u vlasništvu roditelja ili bliže rodbine. U ovoj kategoriji kuće apsolutno prevladavaju sa 79% naspram 21% stanova, a takav oblik stanovanja izrazito je prisutan među onima koji dijele prostor s roditeljima (69%) ili širom obitelji (55%), pretežno u manjim naseljima do 1.000 stanovnika (27%).

Graf 2: Udio stanovanja po vlasništvu nekretnine i tipu stanovanja

Struktura vlasništva stambenih nekretnina prema regijama

Analiza vlasničke strukture stambenih nekretnina prema regijama pokazuje da u svim dijelovima Hrvatske prevladava stanovanje u vlastitim nekretninama, uz određene regionalne razlike.

Najveći udio građana koji žive u vlastitoj nekretnini zabilježen je u Istri i Primorju sa zaleđem (76 %), a slijede Slavonija (73,5 %) i Središnja Hrvatska (70,6 %). S druge strane, najmanji udio zabilježen je u Dalmaciji (61,4 %), gdje je istodobno najizraženija zastupljenost stanovanja u nekretninama u vlasništvu članova obitelji (25,2 %) te privatnog najma (12,6 %).

Stanovanje u nekretninama u vlasništvu članova obitelji relativno je zastupljeno i u Središnjoj i Sjevernoj Hrvatskoj, gdje približno četvrtina ispitanika živi u takvom obliku stambenog smještaja.

Regionalne razlike posebno su vidljive na tržištu privatnog najma. Uz Dalmaciju, iznadprosječan udio privatnog najma bilježi se u zagrebačkoj regiji (11,1 %), dok je taj oblik stanovanja najmanje zastupljen u Središnjoj Hrvatskoj (2,5 %) i Slavoniji (3,4 %). Rezultati upućuju na različite obrasce rješavanja stambenog pitanja među hrvatskim regijama. Dok u većini kontinentalnih područja prevladava stanovanje u vlastitim ili obiteljskim nekretninama, u Dalmaciji i zagrebačkoj regiji izraženija je uloga privatnog najma, što upućuje na regionalne specifičnosti stambenog tržišta. Privatni najam najzastupljeniji je među samcima (21%) i osobama koje žive s cimerima (81%) te među osobama s primanjima iznad 1.500 EUR po članu kućanstva (24%). Život u stanovima korelira s višim prihodima (70% onih s prihodima iznad 1.500 EUR po članu kućanstva) i samačkim kućanstvima (70% stanovi), dok među osobama s nižim prihodima (do 500 EUR, njih 75% živi u kućama) i onima koji žive u većim kućanstvima dominantan život vezan uz obiteljske kuće.

Graf 3: Udio vlasništva nekretnine po regijama

Struktura kućanstava prema vlasničkom statusu stambene nekretnine

Analiza strukture kućanstava prema vlasničkom statusu nekretnine pokazuje značajne razlike u načinu stanovanja građana. Među ispitanicima koji žive u vlastitoj nekretnini izrazito prevladava stanovanje s užom obitelji, odnosno partnerom ili supružnikom i djecom (79,6 %), dok njih 11,9 % živi samostalno.

Drugačija struktura zabilježena je među građanima koji žive u nekretninama u vlasništvu članova obitelji. U toj skupini 43,6 % ispitanika živi s užom obitelji, 35 % s roditeljima, a dodatnih 16,4 % u višegeneracijskim kućanstvima. Takvi podaci ukazuju na značajnu zastupljenost zajedničkog i međugeneracijskog stanovanja među građanima koji nemaju nekretninu u vlastitom vlasništvu.

Kod građana koji žive u privatnom najmu također prevladava stanovanje s užom obitelji (62,3 %), ali je znatno izraženiji udio samačkih kućanstava (30,6 %) u usporedbi s građanima koji žive u vlastitim nekretninama.

Graf 4: Udio stanovanja po kategoriji sustanarstva i tipu vlasništva

Rezultati potvrđuju da je vlasnički status nekretnine povezan sa strukturom kućanstva i načinom stanovanja. Dok je stanovanje u vlastitoj nekretnini najčešće povezano sa životom u užoj obitelji, stanovanje u nekretninama članova obitelji obilježeno je većom zastupljenošću zajedničkih i višegeneracijskih kućanstava, a privatni najam većim udjelom samaca.

Zadovoljstvo postojećim stambenim prostorom

Velikoj većini građana (69%) nekretnina u kojoj žive u potpunosti odgovara, 24% navodi da im odgovara djelomično, dok je samo 7% nezadovoljno (odgovor "Ne"). Muškarci iskazuju nešto višu razinu potpunog zadovoljstva od žena (72% naprema 65%).

Najzadovoljniji su vlasnici nekretnina u kojima žive – čak 77% njih navodi da im prostor u potpunosti odgovara, uz samo 5% onih koji su rekli da im ne odgovara. Nasuprot tome, zadovoljstvo drastično opada kod osoba u privatnom najmu (tek 44% posve zadovoljnih i 14% nezadovoljnih) te kod onih koji žive u nekretnini u vlasništvu roditelja/rodbine (54% posve zadovoljnih, 11% nezadovoljnih). Gledano prema tipu stambene jedinice, život u kući pruža znatno veće zadovoljstvo nego život u stanu u smislu da im trenutna nekretnina posve odgovara (74% naspram 61% zadovoljnih, 4% naspram 11% nezadovoljnih).

Zadovoljstvo nekretninom kontinuirano raste sa starošću ispitanika – od 60%-61% među mlađom populacijom (25–44 godine) do visokih 81% u dobi od 55 do 65 godina. Nezadovoljstvo je dvostruko veće u dobi od 35 do 44 godine (11%) u usporedbi sa starijom skupinom (5%).

Građani u Središnjoj Hrvatskoj (77%) i Slavoniji (73%) izražavaju najviše razine zadovoljstva, dok je Zagreb na začelju sa 62% onih kojima prostor potpuno odgovara i najvećim udjelom djelomičnog zadovoljstva (30%). Sličan obrazac prati i veličina naselja: u manjim i srednjim gradovima (5.000 do 25.000 stanovnika) zadovoljstvo doseže 76% do 77%, dok u velikim gradovima (preko 100.000 stanovnika i Zagreb) potpuno zadovoljstvo pada na 61% do 64%.

Graf 5: Udio odgovora o zadovoljstvu stambenim uvjetima po regijama

Oni koji žive sa širom obitelji manje od ostalih smatraju sadašnju nekretninu primjerenom njihovim potrebama (48%), dok samci (70%) i oni koji žive sa svojom užom obitelji (71%) iskazuju znatno veće zadovoljstvo primjerenošću prostora u kojem žive. Viši prihodi po članu kućanstva (iznad 1.500 EUR) donose i veće zadovoljstvo (78%), dok je kod najnižih primanja do 500 EUR potpuno zadovoljstvo na 65%.

Zadovoljstvo građana postojećim stambenim prostorom prema vlasničkom statusu nekretnine

Analiza zadovoljstva postojećim stambenim prostorom pokazuje da je vlasnički status nekretnine značajno povezan s percepcijom primjerenosti stanovanja. Najzadovoljniji su građani koji žive u vlastitim nekretninama, među kojima čak 76,8 % navodi da im postojeći stambeni prostor u potpunosti odgovara, dok je svega 4,9 % nezadovoljnih.

Znatno niža razina zadovoljstva zabilježena je među građanima koji žive u nekretninama u vlasništvu članova obitelji. Njih 53,8 % u potpunosti je zadovoljno postojećim stambenim prostorom, 35,5 % djelomično je zadovoljno, dok 10,7 % smatra da im nekretnina ne odgovara.

Najmanji udio potpuno zadovoljnih građana zabilježen je među privatnim najmoprimcima, gdje svega 43,8 % ispitanika navodi da im nekretnina u potpunosti odgovara. Istodobno, 41,9 % smatra da im odgovara samo djelomično, a 14,3 % iskazuje nezadovoljstvo, što je najveći udio među promatranim skupinama.

Graf 6: Udio razine zadovoljstva stanovanjem po tipu vlasništva nekretnine

Rezultati upućuju na to da građani koji žive u vlastitim nekretninama u znatno većoj mjeri smatraju svoj stambeni prostor primjerenim potrebama, dok su među najmoprimcima i osobama koje žive u nekretninama članova obitelji češće prisutni djelomično zadovoljstvo i nezadovoljstvo.

Takvi nalazi ukazuju na važnost vlasničkog statusa u razumijevanju stambenih prilika građana te predstavljaju polazište za daljnju analizu njihovih namjera povezanih s promjenom nekretnine.

Planirani ostanak u stambenom prostoru u kojem trenutno žive

Većina građana Hrvatske (62 %) ne namjerava mijenjati nekretninu u kojoj trenutačno živi. Među onima koji razmišljaju o promjeni, 12 % planira preseljenje unutar dvije godine, 13 % u razdoblju od tri do pet godina, a 14 % u razdoblju od šest do deset godina.

Promatrano prema regijama, najveća dugoročna vezanost uz postojeći stambeni prostor zabilježena je u Središnjoj Hrvatskoj, gdje čak 77,1 % građana ne planira promjenu nekretnine. Slijede Sjeverna Hrvatska (65,6 %), Slavonija (63,7 %) i Dalmacija (61,9 %). S druge strane, najveća sklonost promjeni stambenog prostora prisutna je u zagrebačkoj regiji, gdje tek 54,3 % ispitanika ne planira preseljenje, dok njih 16,5 % razmišlja o promjeni nekretnine već u sljedeće dvije godine. Istra i Primorje sa zaleđem također se izdvajaju većom stambenom mobilnošću, pri čemu 19,2 % građana planira promjenu u razdoblju od tri do pet godina, što je najveći udio među promatranim regijama.

Graf 7: Duljina planiranog boravka po regiji

Rezultati pokazuju da se namjere građana povezane s promjenom stambenog prostora razlikuju među regijama, pri čemu je najveća stabilnost stanovanja prisutna u Središnjoj Hrvatskoj, dok su razmišljanja o promjeni izraženija u zagrebačkoj regiji te Istri i Primorju sa zaleđem.

Planirani ostanak u postojećoj nekretnini prema vrsti stambenog prostora

Analiza namjera građana povezanih s promjenom stambenog prostora pokazuje značajne razlike između onih koji žive u stanovima i onih koji žive u kućama.

Građani koji žive u kućama pokazuju znatno veću dugoročnu vezanost uz postojeći stambeni prostor. Čak 72,1 % njih ne namjerava mijenjati nekretninu u kojoj trenutačno živi, dok je među stanovnicima stanova taj udio znatno niži i iznosi 45 %.

Istodobno, građani koji žive u stanovima iskazuju veću sklonost preseljenju. Njih 17,7 % planira promjenu nekretnine unutar dvije godine, 19 % u razdoblju od tri do pet godina, a 18,4 % u razdoblju od šest do deset godina. To znači da više od polovice stanovnika stanova (55 %) razmatra promjenu nekretnine u sljedećih deset godina, dok je među stanovnicima kuća taj udio znatno manji i iznosi približno 28 %.

Među građanima koji žive u kućama svega 9 % planira preseljenje unutar dvije godine, 8,3 % u razdoblju od tri do pet godina, a 10,6 % u razdoblju od šest do deset godina.

Graf 8: Duljina planiranog boravka po tipu nekretnine

Rezultati upućuju na veću stambenu stabilnost građana koji žive u kućama, dok je među stanovnicima stanova izraženija namjera promjene postojećeg stambenog prostora. Takve razlike mogu biti povezane s različitim životnim i obiteljskim okolnostima, veličinom i primjerenošću nekretnine te potrebama za prilagodbom stambenog prostora, što je važno uzeti u obzir pri sagledavanju buduće potražnje na tržištu stambenih nekretnina.

Planirani ostanak u postojećoj nekretnini prema vlasničkom statusu

Analiza namjera građana povezanih s promjenom stambenog prostora pokazuje značajne razlike ovisno o vlasničkom statusu nekretnine u kojoj trenutačno žive.

Najveću stambenu stabilnost iskazuju građani koji žive u vlastitim nekretninama, među kojima gotovo 70 % ne namjerava mijenjati postojeći stambeni prostor. Njih svega 6,5 % planira preseljenje unutar dvije godine, 9,3 % u razdoblju od tri do pet godina, a 14,3 % u razdoblju od šest do deset godina.

S druge strane, najveća sklonost promjeni nekretnine prisutna je među građanima koji žive u privatnom najmu. Čak 50,3 % privatnih najmoprimaca planira promjenu stambenog prostora unutar dvije godine, a dodatnih 29,5 % u razdoblju od tri do pet godina. To znači da gotovo 80 % privatnih najmoprimaca očekuje promjenu nekretnine u sljedećih pet godina, dok svega 6,3 % ne planira preseljenje.

Izraženija namjera promjene prisutna je i među građanima koji žive u nekretninama u vlasništvu članova obitelji. Iako 55,6 % njih ne planira promjenu, gotovo svaki peti (17,7 %) razmišlja o preseljenju unutar dvije godine, a dodatnih 15,3 % u razdoblju od tri do pet godina.

Graf 9: Duljina planiranog boravka po statusu stanovanja

Rezultati pokazuju da je vlasnički status nekretnine snažno povezan s namjerama građana o budućem stanovanju. Dok vlasništvo nad nekretninom prati veća dugoročna stambena stabilnost, građani koji žive u privatnom najmu iskazuju znatno veću mobilnost. Takvi nalazi upućuju na važnost privatnih najmoprimaca kao skupine s izraženom potrebom za promjenom stambenog prostora te predstavljaju važan pokazatelj potencijalne buduće aktivnosti na tržištu stambenih nekretnina

Razmišljanje građana o promjeni nekretnine

Razmišljanja građana o promjeni nekretnine važan su pokazatelj potencijalne buduće potražnje na tržištu stambenih nekretnina. Pritom je važno razlikovati želju za promjenom postojećeg stambenog prostora od konkretne namjere preseljenja ili kupnje nove nekretnine, budući da na donošenje takvih odluka utječu brojne životne, obiteljske i financijske okolnosti.

Rezultati istraživanja pokazuju da 39 % građana razmišlja o promjeni nekretnine u kojoj trenutačno živi, što upućuje na značajan potencijal stambene mobilnosti. Međutim, sklonost promjeni nije jednako izražena među svim skupinama stanovništva, već je povezana s postojećim stambenim uvjetima, vlasničkim statusom nekretnine, zadovoljstvom stambenim prostorom te individualnim potrebama i mogućnostima građana.

Posebno se ističe povezanost između zadovoljstva postojećom nekretninom i razmišljanja o njezinoj promjeni. Među građanima kojima trenutačni stambeni prostor ne odgovara čak 91 % razmišlja o promjeni, dok je među onima kojima nekretnina u potpunosti odgovara takvih razmišljanja znatno manje.

U ovom dijelu istraživanja analiziraju se skupine građana koje najčešće razmišljaju o promjeni nekretnine, povezanost takvih razmišljanja s njihovim trenutačnim stambenim okolnostima te razlozi zbog kojih dio građana ne razmatra promjenu postojećeg stambenog prostora.

Cilj je utvrditi u kojoj mjeri postojeće stambene prilike potiču potrebu za promjenom te prepoznati čimbenike koji utječu na odluku građana o ostanku u postojećoj nekretnini ili traženju novog stambenog rješenja. Takva analiza omogućuje bolje razumijevanje potencijalne stambene mobilnosti i predstavlja podlogu za daljnje sagledavanje buduće potražnje na tržištu nekretnina.

Najveći udio građana koji razmišljaju o promjeni nekretnine zabilježen je u zagrebačkoj regiji (46 %), gdje gotovo svaki drugi ispitanik razmatra promjenu postojećeg stambenog prostora. Slijede Istra i Primorje sa zaleđem (40 %), Slavonija (37,3 %) te Dalmacija (36,9 %).

S druge strane, najmanja sklonost promjeni nekretnine prisutna je u Središnjoj Hrvatskoj, gdje svega 27 % građana razmišlja o promjeni, dok njih 73 % ne razmatra takvu mogućnost. Relativno niži udio građana koji razmišljaju o promjeni zabilježen je i u Sjevernoj Hrvatskoj (35,3 %).

Dobiveni rezultati nadovezuju se na prethodnu analizu planiranog ostanka u postojećoj nekretnini te potvrđuju izraženije razmišljanje o promjeni stambenog prostora u zagrebačkoj regiji, dok stanovnici Središnje Hrvatske pokazuju najveću vezanost uz postojeće stambene uvjete.

Graf 10: Udio ispitanika koji razmišlja / ne razmišlja o promjeni nekretnine s obzirom na regiju

Regionalne razlike upućuju na nejednaku izraženost potencijalnih stambenih potreba, pri čemu razmišljanje o promjeni nekretnine ne podrazumijeva nužno i konkretnu namjeru preseljenja ili kupnje. Stoga ove rezultate treba promatrati kao pokazatelj potencijalne stambene mobilnosti, a ne kao izravnu mjeru buduće potražnje za nekretninam

Razmišljanja o promjeni nekretnine prema vrsti stambenog prostora

Analiza razmišljanja građana o promjeni nekretnine pokazuje značajne razlike između stanovnika stanova i kuća, pri čemu je sklonost promjeni postojećeg stambenog prostora znatno izraženija među građanima koji žive u stanovima.

Više od polovice ispitanika koji žive u stanovima (51,1 %) razmišlja o promjeni nekretnine, dok njih 48,9 % ne razmatra takvu mogućnost. S druge strane, među građanima koji žive u kućama svega 30,2 % razmišlja o promjeni, dok gotovo 70 % namjerava zadržati postojeći stambeni prostor.

Razlika od gotovo 21 postotnog boda pokazuje da je vrsta stambene nekretnine važan čimbenik povezan s razmišljanjima građana o budućem stanovanju. Građani koji žive u stanovima iskazuju veću sklonost promjeni, dok je među stanovnicima kuća izraženija vezanost uz postojeći stambeni prostor.

Graf 11: Udio ispitanika koji razmišlja / ne razmišlja o promjeni nekretnine s obzirom na tip nekretnine

Ovi rezultati u skladu su s prethodnim nalazima istraživanja o planiranom ostanku u postojećoj nekretnini te dodatno potvrđuju da stanovnici stanova predstavljaju skupinu s izraženijim potencijalom stambene mobilnosti. Pritom je važno naglasiti da razmišljanje o promjeni ne znači nužno i konkretnu odluku o preseljenju, već može odražavati potrebu za drukčijim ili primjerenijim stambenim uvjetima.

Razmišljanja o promjeni nekretnine prema vlasničkom statusu

Analiza razmišljanja građana o promjeni nekretnine prema vlasničkom statusu pokazuje značajne razlike između vlasnika nekretnina, najmoprimaca i građana koji žive u nekretninama članova obitelji.

Najveća sklonost promjeni postojećeg stambenog prostora prisutna je među građanima koji žive u privatnom najmu, gdje čak 67,7 % ispitanika razmišlja o promjeni nekretnine, dok njih 32,3 % ne razmatra takvu mogućnost. Ovaj podatak potvrđuje da privatni najmoprimci predstavljaju skupinu s najizraženijim potencijalom stambene mobilnosti.

Izraženija razmišljanja o promjeni prisutna su i među građanima koji žive u nekretninama u vlasništvu članova obitelji. Gotovo polovica njih (48 %) razmišlja o promjeni postojećeg stambenog prostora, dok 52 % ne razmatra promjenu.

S druge strane, najmanja sklonost promjeni zabilježena je među građanima koji žive u vlastitim nekretninama. Tek 32,2 % ispitanika iz ove skupine razmišlja o promjeni, dok njih 67,8 % ne razmatra takvu mogućnost.

Graf 12: Udio ispitanika koji razmišlja / ne razmišlja o promjeni nekretnine s obzirom na vlasništvo nekretnine u kojoj žive

Rezultati dodatno potvrđuju povezanost vlasničkog statusa nekretnine i razmišljanja građana o budućem stanovanju. Dok je stanovanje u vlastitoj nekretnini povezano s većom stambenom stabilnošću, građani koji žive u privatnom najmu ili nekretninama članova obitelji pokazuju izraženiju sklonost promjeni postojećih stambenih uvjeta.

Takvi nalazi upućuju na važnost vlasničkog statusa pri sagledavanju potencijalne buduće potražnje za stambenim nekretninama, osobito među građanima koji trenutačno ne žive u nekretnini u vlastitom vlasništvu.

Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine

Iako značajan dio građana razmišlja o promjeni postojećeg stambenog prostora, većina ispitanika ne razmatra takvu mogućnost. Razumijevanje razloga zbog kojih građani ne planiraju promjenu nekretnine važno je za cjelovitije sagledavanje njihovih stambenih potreba, ali i potencijalne buduće aktivnosti na tržištu stambenih nekretnina.

Odluka o ostanku u postojećoj nekretnini ne mora nužno proizlaziti isključivo iz zadovoljstva trenutačnim stambenim uvjetima. Na takvu odluku mogu utjecati i financijske mogućnosti, životne i obiteljske okolnosti te procjena dostupnosti odgovarajućih nekretnina na tržištu. Stoga je važno razlikovati građane koji nemaju potrebu za promjenom stambenog prostora od onih koji bi promjenu možda željeli, ali je zbog određenih okolnosti ne razmatraju.

U ovom dijelu istraživanja analiziraju se ključni razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine, s ciljem boljeg razumijevanja čimbenika koji utječu na njihovu odluku o ostanku u postojećem stambenom prostoru.

Takva analiza omogućuje dodatno sagledavanje odnosa između zadovoljstva stanovanjem, stambenih potreba i mogućnosti građana te pridonosi razumijevanju prepreka koje mogu ograničavati stambenu mobilnost i potencijalnu potražnju na tržištu nekretnina.

Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine – regionalne razlike

Analiza razloga zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine pokazuje da je zadovoljstvo postojećim stambenim prostorom najčešće navođen razlog u svim hrvatskim regijama. Međutim, uz zadovoljstvo stanovanjem, značajnu ulogu imaju i financijska ograničenja, nedostatak odgovarajuće ponude na tržištu te očekivanje nasljeđivanja nekretnine.

Najveći udio građana koji kao razlog ostanka navode da postojeća nekretnina zadovoljava sve njihove potrebe zabilježen je u Sjevernoj Hrvatskoj (94 %), a slijede Središnja Hrvatska (91 %) i Slavonija (90 %). Nešto niži, ali i dalje izrazito visok udio prisutan je u Istri i Primorju sa zaleđem (88 %), zagrebačkoj regiji (86 %) te Dalmaciji (85 %).

Financijska ograničenja predstavljaju drugi važan razlog zbog kojeg građani ne razmatraju promjenu nekretnine. Najizraženija su u Sjevernoj Hrvatskoj, gdje 64 % ispitanika navodi nedostatak financijskih mogućnosti, te u Slavoniji (58 %). U Istri i Primorju sa zaleđem te Dalmaciji taj udio iznosi 56 %, dok je u Središnjoj Hrvatskoj i zagrebačkoj regiji nešto niži (51 %).

Regionalne razlike vidljive su i u percepciji dostupnosti odgovarajućih nekretnina na tržištu. Nedostatak ponude koja odgovara potrebama građana najčešće se navodi u Slavoniji (28 %) i Sjevernoj Hrvatskoj (26 %), a zatim u zagrebačkoj regiji (24 %) te Istri i Primorju sa zaleđem (20 %). Najmanje je izražen u Središnjoj Hrvatskoj (9 %).

Očekivanje budućeg nasljeđivanja nekretnine također utječe na odluku o ostanku u postojećem stambenom prostoru. Taj je razlog najzastupljeniji u Istri i Primorju sa zaleđem (27 %), a slijede Sjeverna Hrvatska i Dalmacija s po 24 %.

Graf 13: Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine s obzirom na regiju

Rezultati pokazuju da izostanak razmišljanja o promjeni nekretnine nije nužno pokazatelj zadovoljstva postojećim stambenim uvjetima, već može biti povezan i s ograničenim mogućnostima rješavanja stambenog pitanja. Iako zadovoljstvo postojećom nekretninom prevladava u svim regijama, visok udio građana koji navode financijske prepreke upućuje na postojanje stambenih potreba koje se zbog ekonomskih okolnosti ne pretvaraju u konkretnu namjeru promjene nekretnine.

Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine prema prihodima kućanstva

Analiza razloga zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine, promatrana prema visini prihoda po članu kućanstva, pokazuje da je zadovoljstvo postojećim stambenim prostorom najčešće navođen razlog u svim dohodovnim skupinama, dok su financijska ograničenja znatno izraženija među građanima s nižim primanjima.

Udio ispitanika koji navode da žive u nekretnini koja zadovoljava sve njihove potrebe kreće se od 83 % među građanima s najnižim prihodima do 93 % u skupini s prihodima od 751 do 1.000 eura po članu kućanstva. Visoka razina zadovoljstva prisutna je i među građanima s najvišim prihodima, gdje 84 % ispitanika navodi taj razlog za nerazmatranje promjene nekretnine.

Financijska ograničenja pokazuju jasnu povezanost s visinom prihoda. Među građanima s prihodima do 500 eura po članu kućanstva čak 71 % navodi nedostatak financijskih mogućnosti kao jedan od razloga zbog kojih ne razmišlja o promjeni nekretnine. Taj se udio smanjuje s rastom prihoda te među građanima s primanjima višima od 1.500 eura iznosi 39 %. Ipak, činjenica da i gotovo četiri od deset ispitanika u najvišoj dohodovnoj skupini navode financijska ograničenja pokazuje da ona nisu prisutna isključivo među građanima s najnižim primanjima.

Nedostatak odgovarajuće ponude nekretnina na tržištu također se pojavljuje kao razlog nerazmatranja promjene, no bez jednako izražene povezanosti s visinom prihoda. Taj razlog navodi između 15 % i 24 % ispitanika, ovisno o dohodovnoj skupini.

Očekivanje budućeg nasljeđivanja nekretnine prisutno je u svim dohodovnim skupinama, pri čemu se udio ispitanika koji navode taj razlog kreće između 18 % i 23 %.

Graf 14: Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine s obzirom na mjesečna primanja

Rezultati istraživanja potvrđuju da financijske mogućnosti predstavljaju važan čimbenik stambene mobilnosti, osobito među građanima s nižim prihodima. Iako većina ispitanika koji ne razmišljaju o promjeni nekretnine navodi zadovoljstvo postojećim stambenim prostorom, izražena financijska ograničenja upućuju na to da odluka o ostanku ne mora uvijek proizlaziti isključivo iz zadovoljstva stanovanjem, već može biti posljedica nemogućnosti financiranja drukčijeg stambenog rješenja.

Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine prema vlasničkom statusu

Analiza razloga zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine prema vlasničkom statusu pokazuje značajne razlike između vlasnika nekretnina, građana koji žive u nekretninama članova obitelji i privatnih najmoprimaca. Iako je zadovoljstvo postojećim stambenim prostorom najčešće navođen razlog ostanka, financijska ograničenja i dostupnost odgovarajućih nekretnina na tržištu znatno su izraženiji među građanima koji ne žive u vlastitim nekretninama.

Među građanima koji žive u vlastitoj nekretnini čak 91 % navodi da postojeći stambeni prostor zadovoljava sve njihove potrebe, dok 51 % istodobno ističe nedostatak financijskih mogućnosti kao jedan od razloga zbog kojih ne razmatra promjenu. Nedostatak odgovarajuće ponude na tržištu navodi 20 % ispitanika iz ove skupine, a 18 % računa na buduće nasljeđivanje nekretnine.

Drugačija struktura razloga prisutna je među građanima koji žive u nekretninama u vlasništvu članova obitelji. Iako 83 % njih navodi zadovoljstvo postojećim stanovanjem, čak 70 % ističe financijska ograničenja, što upućuje na značajnu ulogu ekonomskih mogućnosti pri donošenju odluke o promjeni stambenog prostora. U ovoj skupini posebno se izdvaja i očekivanje budućeg nasljedstva, koje navodi 37 % ispitanika, odnosno više nego dvostruko veći udio u odnosu na građane koji žive u vlastitim nekretninama (18 %).

Najizraženije prepreke povezane s dostupnošću odgovarajućih nekretnina prisutne su među privatnim najmoprimcima. Čak 53 % ispitanika iz ove skupine navodi da na tržištu ne postoji ponuda nekretnina koja odgovara njihovim potrebama, dok 66 % ističe nedostatak financijskih mogućnosti. Istodobno, svega 65 % privatnih najmoprimaca navodi da postojeći stambeni prostor zadovoljava sve njihove potrebe, što je znatno manje nego među vlasnicima vlastitih nekretnina.

Graf 15: Razlozi zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni nekretnine s obzirom na tip vlasništva

Rezultati istraživanja potvrđuju da vlasnički status nekretnine ima važnu ulogu u razumijevanju razloga zbog kojih građani ne razmišljaju o promjeni postojećeg stambenog prostora. Dok je među vlasnicima vlastitih nekretnina izraženije zadovoljstvo postojećim stanovanjem, građani koji žive u nekretninama članova obitelji i privatnom najmu u većoj mjeri ističu financijske prepreke, a privatni najmoprimci dodatno se suočavaju s nedostatkom odgovarajuće ponude na tržištu.

Ovi nalazi upućuju na to da izostanak namjere promjene nekretnine ne znači nužno i izostanak potrebe za drukčijim stambenim rješenjem. Dio građana, osobito onih koji ne žive u vlastitim nekretninama, suočava se s financijskim i tržišnim ograničenjima koja mogu odgađati ili onemogućavati realizaciju njihovih stambenih potreba.

Zaključak

Rezultati istraživanja tržišta stambenih nekretnina u Republici Hrvatskoj pokazuju da, unatoč visokoj zastupljenosti stanovanja u vlastitim nekretninama i relativno visokoj razini zadovoljstva postojećim stambenim uvjetima, među građanima postoji značajan interes za promjenom stambenog prostora.

Iako 69 % građana živi u vlastitoj nekretnini, a dodatnih 21 % u nekretnini članova obitelji, gotovo četiri od deset građana (39 %) razmišljaju o promjeni nekretnine. Pritom je taj interes najizraženiji među privatnim najmoprimcima (68 %), stanovnicima stanova (51 %) i mlađim građanima u dobi od 25 do 34 godine (55 %). Ovi nalazi upućuju na to da postojeća vlasnička struktura ne odražava nužno i stvarnu razinu zadovoljenja stambenih potreba, osobito među građanima koji još nisu samostalno riješili stambeno pitanje.

Zadovoljstvo postojećim stambenim prostorom pokazalo se jednim od ključnih čimbenika stambene mobilnosti. Među građanima kojima nekretnina u potpunosti odgovara svega 22 % razmišlja o promjeni, dok taj udio među nezadovoljnima doseže čak 91 %. To potvrđuje da potreba za primjerenijim stambenim prostorom predstavlja važan pokretač potencijalne buduće potražnje.

Međutim, postojanje stambene potrebe ne znači nužno i mogućnost njezine realizacije. Među građanima koji ne razmišljaju o promjeni nekretnine čak 56 % navodi nedostatak financijskih mogućnosti kao jedan od razloga. Financijska ograničenja posebno su izražena među građanima s najnižim prihodima (71 %) te onima koji žive u nekretninama članova obitelji (70 %) ili u privatnom najmu (66 %). Istodobno, 53 % privatnih najmoprimaca koji ne razmišljaju o promjeni navodi nedostatak odgovarajuće ponude na tržištu.

Rezultati stoga upućuju na razliku između potencijalne i ostvarive potražnje za stambenim nekretninama. Dok dio građana nema potrebu za promjenom jer je zadovoljan postojećim stanovanjem, drugi dio suočava se s financijskim i tržišnim ograničenjima koja mogu odgađati ili onemogućavati rješavanje stambenog pitanja.

Istraživanje tako pokazuje da se stanje na hrvatskom stambenom tržištu ne može promatrati isključivo kroz vlasništvo nad nekretninama i zadovoljstvo postojećim stanovanjem. Za razumijevanje budućih tržišnih kretanja jednako je važno sagledati tko želi promijeniti nekretninu, koji su razlozi za takvu odluku te koliko su građani u mogućnosti svoje stambene potrebe ostvariti na tržištu.

Tihana Buić

O AUTORU
Sve poslovne usluge na jednom mjestu. Sve poslovne usluge na jednom mjestu. Sve poslovne usluge na jednom mjestu. Sve poslovne usluge na jednom mjestu. Sve poslovne usluge na jednom mjestu. Sve poslovne usluge na jednom mjestu.